Pacijenti će šetati između ljekarni i liječničke ordinacije umjesto da se liječe!
19.11. 2006. 20:31
Nepromišljenim propisom Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH ruši vlastitu kampanju o istovjetnosti i zamijenjivosti generičkih lijekova, ugrožava prava i zdravlje pacijenata te obezvređuje rad ljekarnika. (HLJK i HFD)
Prema novim propisima (N.N. 112/2006), iako se na osnovnoj listi lijekova HZZO-a nalazi i po nekoliko istovrsnih lijekova različitih proizvođača, za koje Ministarstvo zdravstva tvrdi da su istovjetni, ljekarnici ne smiju, propisani lijek, ukoliko ga trenutno nema u ljekarni, zamijeniti istovrsnim lijekom drugog proizvođača. Umjesto toga propisani lijek pacijentu moraju nabaviti u roku od tri dana (kako ako ga nema na tržištu?), ili pacijenta uputiti da potraži lijek u drugoj ljekarni (ponegdje je udaljena desetke kilometara) ili poslati natrag liječniku da mu ispiše novi recept za isti lijek drugog proizvođača.
(Do sad je u slučaju nedostatka propisanog lijeka izdavanje istovrsnog lijeka drugog proizvođača bilo moguće uz pristanak pacijenta i ispis imena izdanog lijeka na receptu, kao što je i u većini europskih zemalja).
Što ova odredba znači u praksi?
- Da generički lijekovi nisu jednaki, jer se ne mogu zamjenjivati
- Da pacijenti gube dragocjeno vrijeme i moraju čekati s početkom terapije do nabavke lijeka iako mogu dobiti istovrstan lijek drugog proizvođača
- Da se ljekarnicima potpuno negira znanje i stručnost u izdavanju lijekova za što su fakultetski obrazovani
- Da će liječničke ordinacije biti dodatno opterećene pacijentima koji dolaze po novi recept za istovrsni lijek
Kada i zašto se događa da nekog lijeka nema u ljekarni?
- U slučaju poremećene opskrbe tim lijekom (proizvođač ga nije proizveo u dovoljnoj količini ili je došlo do zastoja u proizvodnji)
- Ako potražnja za istim lijekom naglo poraste (npr. kad okolne liječnike posjeti predstavnik određene farmaceutske industrije)
- Zdravstveno osiguranje (HZZO) ljekarnama plaća izdane lijekove nakon 250-300 dana pa ljekarne ne mogu imati velike zalihe svih lijekova, već se opskrbljuju pojedinim lijekovima prema njihovom prosječnom prometu.
Ne možemo se oteti dojmu da je navedena odredba rezultat liječničkog lobija koji želi svu moć propisivanja, pa i istovrsnih lijekova, zadržati u svojim rukama, a time i korist od farmaceutske industrije. Istodobno se ljekarnike podcijenjuje i svodi na puko izdavanje lijekova, bez mogućnosti sudjelovanja u procesu liječenja, u kojem s obzirom na poznavanje lijekova itekako mogu pridonijeti uspješnijem liječenju pacijenata.
Budući da dosadašnji razgovori s Ministrom zdravstva, uz ukazivanje na posljedice primjene novih propisa i omalovažavanje ljekarnika kao zdravstvenih radnika, nisu urodili plodom bit ćemo primorani obratiti se našoj Međunarodnoj organizaciji u Brüsselu (PGEU), koja štiti interese ljekarnika u EU.
Za Hrvatsku ljekarničku komoru:
Mate Portolan, mr. pharm.
Za Hrvatsko farmaceutsko društvo:
doc. dr. sc. Maja Jakševac Mikša, mr. pharm.
