Prezentacija projekta "Epilepsije i stigma"
13.02. 2007. 12:20
Sutra, 14. veljače 2007. godine u 12 h u dvorani Gradskog ureda, Kaptol 27, Centar za epilepsije "Zagreb" Vas poziva na tribinu za građanstvo i prezentaciju projekta "Epilepsije i stigma" u suradnji s Hrvatskom udrugom za epilepsiju i Gradskim uredom za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje.
Predavači na tribini su:
- Prof. dr. sc. Vida Demarin - Globalna kampanja protiv stigme u epilepsiji "Izaći iz sjene"
- Vitomira Lončar - Živjeti s epilepsijom
- Dr. sc. Hrvoje Hećimović - Projekt - "Stavovi i stigma prema bolesnicima s epilepsijom"
- Doc. dr. sc. Ivan Bielen – Epidemiologija epilepsije
- Prim. dr. sc. Snježana Miškov - Žene i epilepsija
- Lucija Jerbić - Kako pomoći bolesniku s epilepsijom
Nakon predavanja odgovarati će se na pitanja sudionika tribine.
Projekt: "Epilepsije i stigma"
Svjetska zdravstvena organizacija je proglasila Globalnu kampanju protiv stigme u epilepsiji pod nazivom "Izaći iz sjene". Hrvatska pripada grupi od prvih 10 zemalja u svijetu koji su proveli istraživanje javnog mnijenja da li su bolesnici od epilepsije drugačije tretirani u našem društvu. Anketa je provedena na 1.500 ispitanika i 474 lokacije u šest naših regija.
Rezultati su pokazali da je čak 91% ispitanika čulo ili čitalo o epilepsiji i svaki drugi misli da su bolesnici stigmatizirani. Više od pola ih je i vidjelo epileptički napad.
Pokazali smo da veliki broj ispitanika misle da je epilepsija psihički poremećaj (čak 41%, što je gotovo dvostruko više nego u drugim zemaljama u kojima je do sada provedeno ispitivanje). Trećina (29%) misle da bolesnici trebaju raditi poslove manje kvalitete od onih koji odgovaraju njihovoj edukaciji, 12% smatra da bi oboljeli trebali ići u specijalne, a ne redovne škole, a čak 17% misli da bolesnici od epilepsije ne bi uopće trebali imati djecu.
Obrazovanje ispitanika je bio najznačajniji prediktor da li netko smatra da oboljeli trebaju ići u posebne škole i moraju raditi manje kvalitetne poslove. Čak 87% osoba koji nemaju završenu niti osnovnu školu tako misli, dok se taj postotak postupno smanjuje kod ispitanika s većom edukacijom.
Najznačajniji prediktori stigme prema oboljelim od epilepsije su predrasude da je epilepsija psihička bolest i da je zarazna te da se prenosi s osobe na osobu. Iz tih razloga ti ispitanici ne bi željeli ni da se njihova djeca igraju u školi s oboljelim od epilepsije niti da njihov sin/kćer živi s oboljelim.
Iz naše studije se također vidi da ispitanici koji sami boluju od epilepsije također misle da su tretirani drugačije u društvu. Poznavajući bolest, oni ne misle da je epilepsija zarazna bolest i žele imati djecu.
Epilepsije su najčešća kronična neurološka bolest. Cilj ove studije je pokazati na koje čimbenike moramo utjecati kako bi poboljšali kvalitetu života oboljelih od jedne česte kronične bolesti. Pokazali smo da su informiranost, dostupnost činjenica i educiranost najbitniji za destigmatizaciju bolesnika. Iz tih razloga mislimo da je realno i vrijedno pokušati ovakvim javnim tribinama promijeniti stavove o epilepsiji, jer većina ljudi ima predrasude da se radi o psihičkom poremećaju i da je bolest zarazna, što ne bi trebalo biti teško ispraviti.
