Ivana 16   08.07. 2008. 21:07

Sve ispočetka

Bila sam hospitalizirana na odjelu psihijatriske bolnice za djecu i mladež u Zagrebu zbog samoozljeđivanje često s namjerom da počinim suicid. Na odjelu sam provela 51 dan. Uspjela sam se malo smiriti, ali odmah pri povratku sve je krenulo ispočetka. Ponovno nisam mogla gledati svaki dan tatu u alkoholiziranom stanju, slušat njegovu galamu,... Osjećam i veliki pritisak zbog škole. Naime, zbog brojnih izostanka polažem razredne ispite iz 9 predmeta. Ispite imam sredinom 8. mj., točan datum još ne znam... Prvi tjedan, kad sam došla kući počela sam se grebati... Osjećala sam se užasno... Nisam mogla podnijeti činjenicu da tata i dalje pije jednako kao i prije. Dok sam bila u bolnici izbjegavala sam povratak kući uprovo zbog toga što sam znala da nije istina da tata manje pije. Osjećala sam da je to laž... Toliko ga poznajem. Prošli tjedan sam se opet rezuckala. Zaspala sam oko 23h, a ubrzo nakon toga tatina galama me probudila. Nisam mogla više... Uzela sam komad stakla i počela se rezuckati. Srećom ne jako. To su samo male ogrebotine na ruci. Često poželim da me nema, da jednostavno nestanem. Svaki dan osjećam da me nešto guši i ne mogu to podnijeti. Kao što sam spomenula, osjećam golemi pritisak zbog škole. Bila sam odlična učenica, a sada gotovo da se i ne mogu fokusirat na učenje. Jednostavno ne mogu učiti kao prije. To mi je teško prihvatiti. Učenje je jedino u čemu sam bila dobra, ocjene su jedina stvar kojom su se roditelji mogli ponositi kad sam ja bila u pitanju. Ne mogu prihvatiti da to više neće biti tako. Svakim danom se razočaram sve više, a bojim se da ću i njih razočarati... Osjećam se užasno. Razmišljam o tome da prestanem piti terapiju jer vjerojatno i zbog nje se ne mogu koncentrirati kao prije. Pijem popodne 100mg seroguela i 0.25 mg Helexa, a navečer 200mg seroquela,0.25mg helexa i 100mg fevarina... Prema potrebi uzimam i prazine od 25 mg premda uvijek moram popiti 2 tbl da bi se uspjela smiriti.