Pacijent N.N. rođen 1951. godine, neoženjen, u mirovini, po četvrti put je bio hospitaliziran. Iz anamnestičkih podataka doznaje se da je živio sa starom majkom, a otac je umro prije deset godina. Ima dva brata i jednu sestru koji imaju svoje obitelji. Završio je samo pet razreda osnovne škole, nije volio ići u školu, slabo je učio i ponavljao je razrede. Odslužio je vojsku 1968., ali ne u potpunosti, jer ga je majka odvela iz vojske. Odlazi na Novi Zeland, gdje je radio sedam godina, a ukupno je ostvario 8 godina radnog staža.
Psihički problemi nastaju nakon saobraćajne nesreće 1978. godine i doživljene traume glave. Tada se kod njega počinju javljati slušne halucinacije, imperativna karaktera, vrlo neugodne po sadržaju ("vrag mu stalno govori"), biva ustrašen, ne spava, ne jede.
U 14 godina liječenja i nekoliko hospitalizacija, često je dolazilo do oscilacija u psihičkom statusu. Povremeno je bio tih, miran, neupadljiv, nezahtijevan. U psihotičnim krizama, koje su bile češće, bio je u svom svijetu, autističan, otežanog kontakta, sa autodestruktivnim mislima i slušnim obmanama ćutila, zapovijedna karaktera.
Rezultati psihologijske obrade ukazuju na intelektualnu insuficijentnost, koja je bila prisutna i prije prometne nesreće, a kasnije je došlo do psihoorganski uvjetovanog intelektualnog propadanja. Na psihičkom planu se ističe njegova psihotičnost, uočavaju se sumanute ideje, bizarno i konfuzno mišljenje i halucinacije. Pokazuje anksiozne karakteristike, kao i strah od ozljede, odnosno preokupiranost integritetom tijela. Pred zadnju hospitalizaciju bio je hospitaliziran kratkotrajno (dva dana) u jednoj Klinici. Tamo je doveden kolima hitne pomoći. Kratko se u otpusnom pismu navodi da se zbog kroniciteta bolesti, loše socijalne asistencije indicira upućivanje na produženo liječenje. Kod prijema, navodi da je bio na liječenju pred par mjeseci, da u zadnje vrijeme nije uzimao lijekove, pa mu se stanje pogoršalo. Navodi postojanje glasova, a javlja mu se "vražja ženska, koja može stvarati oči svugdje i može preko svih djelovati". Glasovi mu svašta naređuju, da radi ovo ili ono, pa čak i da se ubije, ali se on navodno prekriži i tako se bori protiv toga, pa glasovi i misli prelaze na druge. Navodi i postojanje i straha, ima oslabljen apetit, "na koji također djeluju isti glasovi", slabo spava. Za sebe tvrdi da je duševni bolesnik, ali da nije lud i blesav, da sve razumije, da je malo neraspoložen, a da je to sve od glasova.
U psihičkom statusu: prisvjestan, nepovjerljiv, ustrašen, sniženog osnovnog raspoloženja, subdepresivan. Tijek misli usporen, u sadržaju su prisutne interpretativne ideje, slušne obmane ćutila, autodestruktivne misli koje nastoji potisnuti sniženih vitalnih dinamizama, bez uvida u svoje stanje.
Po prijemu bio je smješten na zatvoreni odjel, oko mjesec dana, a potom se psihički status poboljšao. Sumanute misli i slušne obmane ćutila su počele iščezavati. Imao je slobodan izlaz isprva uz pratnju, a zadnjih mjesec dana i djelomičan izlaz za šetnju u krugu bolnice.
Ničim nije iskazivao suicidalnosti i sumanutih misli, pa je iskoristio jedan takav izlaz i pošao prema moru, utopivši se. Vjerojatno je bio pod utjecajem imperativnih slušnih obmana koje je vješto prikrivao zadnjih dana svog života.
