Poremećaj najčešće nastaje postupno, iako može imati i nagli početak. U pravilu prođe dosta vremena dok osoba sa ovakvim poremećajem primjeti da joj je funkcioniranje, radi zaokupljenosti određenim dijelom tijela, oštećeno.
Liječenje kirurškim, dermatološkim, stomatološkim i sličnim zahvatima, na način da se "popravi" određeni dio tijela, uglavnom je bez rezultata. Visoke doze antidepresiva iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SIPPS) pokazale su se učinkovitim, čak i kada su simptomi dosegli nivo sumanutosti. Izvještaji govore o dobrim rezultatima kognitivno bihevioralne terapije i njezine kombinacije sa lijekovima.
Kako je poremećaj vrlo često u komorbiditetu sa drugim duševnim poremećajima, uz adekvatan psihofarmakološki tretman potrebna je psihoterapija.
