Kada je došla na prvi razgovor, pacijentica je bila dvadesetjednogodišnja studentica. Bila je izrazito upadnog izgleda zbog pretjerano napudranog lica, gotovo poput gejše. Mlada djevojka je godinama pokušavala prikriti rumenu boju svojih obraza, što je doživljavala nesnosnim, a bilo je potpuno prirodno. Radi toga se podvrgavala različitim dermatološkim tretmanima, što nije donosilo željene rezultate. Izbjegavala je izlaske, po ulici se uvijek kretala žurno, nastojeći da je što manje prolaznika vidi. Lice je prekrivala kosom, a na obraze je stavljala ogromne količine svijetlog pudera. Kada je radi toga počela izbjegavati dnevnu svjetlost, prestala je odlaziti na obavezna predavanja, što je uskoro rezultiralo neuspjehom u polaganju ispita do tada izvrsne studentice. Trebalo je proći više od pet godina od početka javljanja simptoma do prvog razgovora sa psihijatrom. U početku je uz farmakoterapiju bila u individualnom psihoterapijskom tretmanu. Zadnje tri godine se liječi u psihoanalitičkoj grupi. Diplomirala je i radi kao asistent na fakultetu.
