Osobe su najčešće pretjerano zaokupljene umišljenim ili malim manama na licu ili na glavi, poput akni, bora, ožiljaka, krvožilnih pretvorbi, bljedoće ili crvenila kože, disproporcija ili nejednolikosti lica, rijetke kose, pojačane dlakavosti po licu. Često su zaokupljeni oblikom, veličinom ili nekim drugim aspektom nosa, očiju, vjeđa, obrva, ušiju, usana, zuba, čeljusti, brade ili pak bilo kojeg drugog dijela tijela (spolovila, grudi, stražnjice, trbuha, šaka, stopala, bokova, ramena, većih dijelova tijela ili sveukupne tjelesne veličine).
Ovakve osobe često opisuju svoju zaokupljenost bolnom i razarajućom, ali nemaju dovoljno snage da joj se odupru. Često se provjeravaju na zrcalima i drugim reflektirajućim površinama. Prekomjerno se dotjeruju, nastojeći prikriti "manu" obrednim nanošenjem šminke, prekomjernim češljanjem, namještajem frizure i slično. Iako ovakve radnje imaju za cilj smanjenje tjeskobe vezane uz "manu", obično pojačavaju zaokupljenost i jačaju sam osjećaj tjeskobe. Ponekad dolazi do izmjene u oblicima ponašanja, od razdoblja pretjeranog provjeravanja u zrcalima, do izbjegavanja promatranja. Svakako, postupno dolazi do razvoja izražene socijalne disfunkcionalnosti. Nekada su osobe sklone, izbjegavajući uobičajene aktivnosti, potpuno se socijalno izolirati, do te mjere da kuću napuštaju samo noću kada ih nitko ne može vidjeti, ili ostaju kućni zatočenici godinama. Nerijetko takve osobe izbjegavaju razgovore o poslu, rade poslove koji su daleko ispod njihovih mogućnosti, imaju vrlo malo prijatelja, često su samci, ili se radi svojih poteškoća razvode.
Ovakva proživljavanja nerijetko vode ponavljanim hospitalizacijama, samoubilačkim promišljanjima, pokušajima, pa i izvršenim samoubojstvima.
Osobe sa tjelesnim dismorfnim poremećajem se često izlažu različitim kozmetičkim i kirurškim zahvatima, što nerijetko dovodi do pogoršanja stanja i stvaranja novih zaokupljenosti, koje ponovo vode novim bezuspješnim postupcima.
