Visok komorbiditet sa depresivnim poremećajem, više nego očekivano pojavljivanje poremećaja raspoloženja i opsesivno kompulzivnog poremećaja u povijestima bolesti članova obitelji oboljelog od tjelesnog dismorfnog poremećaja, ukazuju na to da je patofiziologija nastanka ovog poremećaja, barem kod jednog dijela pacijenata, u vezi sa neravnotežom serotonina ili nekih drugih tvari u mozgu.
Psihološko objašnjenje uzroka ovog poremećaja vodi nas do niskog samopoštovanja pacijenta i načina putem kojeg se samoprocjenjuje na osnovi isključivo vanjskog izgleda. Takvi pacijenti imaju potrebu za perfekcijom i nedostižnim idealom. Usmjeravajući pažnju na svoj izgled, oni primjećuju i najsitniju nesavršenost ili manjkavost. Na kraju postoji ogromna razlika između onoga kako oni zamišljaju da bi trebali izgledati i njihovog doživljaja vlastitog izgleda.
Psihodinamski razumijevano, tjelesni dismorfni poremećaj refleksija je premještanja seksualnog ili emocionalnog konflikta u nepovezani dio tijela koristeći obrambene mehanizme potiskivanja, disocijacije, distorzije, simbolizacije i projekcije.
