Potrebno je razlikovati tjelesni dismorfni poremećaj od normalne zaokupljenosti vlastitom vanjštinom. Glavna je razlika što u tjelesnom dismorfnom poremećaju osoba kao rezultat svoje zaokupljenosti osjeća značajne emocionalne teškoće i radi toga je oštećenog funkcioniranja.
Dijagnoza tjelesnog dismorfnog poremećaja se nikako ne bi trebala postavljati ako se zaokupljenost može bolje objasniti nekim drugim duševnim poremećajem. Ne treba se dijagnosticirati ako je pretjerana zaokupljenost "debljinom" dio kliničke slike anoreksije nervoze, ali je svakako mjesto postavljanja dijagnozi ovog poremećaja ako osoba sa anoreksijom nervozom ima pretjeranu zaokupljenost npr. borama na licu radi čega se razvija dodatna disfunkcionalnost u svim sferama života.
Poremećaj treba razlikovati i od opsesivno kompulzivnog poremećaja iako osobe sa tjelesnim dismorfnim poremećajem imaju često opsesivnu zaokupljenost vlastitim izgledom i s tim u vezi imaju popratna kompulzivna ponašanja (npr. provjeravanje u zrcalu). Zasebna dijagnoza opsesivno kompulzivnog poremećaja se postavlja jedino kada opsesije ili kompulzije nisu ograničene na zabrinutost zbog tjelesnog izgleda.
Ukoliko je zaokupljenost umišljenom manom, kod osoba sa tjelesnim dismorfnim poremećajem, sumanutih razmjera, postavlja se dodatno dijagnoza sumanutog poremećaja, somatski tip.
Kada je zaokupljenost osobe ograničena na nezadovoljstvo primarnim i sekundarnim spolnim karakteristikama u sklopu poremećaja spolnog identiteta, ili ako je nezadovoljstvo doživljajem vlastitog tijela vezano uz poremećaj raspoloženja tijekom depresivne epizode, ne postavlja se dijagnoza tjelesnog dismorfnog poremećaja.
Osobe sa izbjegavajućim poremećajem ličnosti i socijalnim fobijama mogu biti okupirane svojim izgledom i zabrinute da bi radi njega mogle biti posramljene, ali to ne dosiže intezitet pretjeranog, trajnog i ne dovodi do izražene disfunkcionalnosti.
