Gospođa N.N. je šesdesetpetogodišnja umirovljenica. Rodila se u malom mjestu u provinciji u obitelji koja se bavila stočarstvom. Kada je imala šest godina umro joj je otac, te joj se majka ponovno udala, a ona je kao najstarije dijete pomagala u poljoprivrednim radovima i odgoju braće i sestara, što je uspješno i obavljala. Očuh je bio strog, a majka nije imala vremena da joj se posveti.
Nakon što je završila osnovnu školu ostala je kod kuće i dalje nastavila obavljati poslove u kući i na zemlji. Nije imala emocionalnu vezu, jer kako kaže, nije imala vremena za nju. Kad je imala 20 godina, sumještanka ju je pozvala da dođe u Njemačku, na privremeni rad. Tamo se zaposlila kao pomoćna radnica u kuhinji i postupno je napredovala do glavne pomoćnice kuharice. Dok je boravila u Njemačkoj živjela je sama u stanu. Sav godišnji odmor provodila je u rodnom mjestu kod svoje polubraće. Započela je graditi veliku trokatnu kuću. U pedesetoj godini obolila je od dijabetesa, koji joj je dijagnosticiran nakon što je upala u dijabetičku komu. Do tada nije tražila liječničku pomoć iako je tijekom nekoliko mjeseci smršavila dvadeset kilograma.
Kad je umirovljena vratila se u rodno mjesto te je počela živjeti u svojoj velikoj kući. Polubrat i nevjesta koji su zadnjih desetak godina koristili njenu kuću za poslovni prostor, živjeli su u susjedstvu i svaki dan su je posjećivali, pozivali na ručak i provodili vrijeme s njom. Ona ipak nije bila zadovoljna takvom situacijom te je molila polubrata i nevjestu da se presele k njoj, jer "što će ona sama u tolikoj kući, nije ona tu kuću radila samo za sebe, nego i za njih". Jedno jutro dolazi u mjesnu ambulantu, nakon što joj se tog jutra naglo javila bol u desnoj ruci i desnoj nozi. Navodi da je dosta boli, možda je dobila moždani udar. U kliničkoj slici dominirala je bol, somatski i neurološki nalaz bili su uredni. Zbog dijabetesa, ipak je upućena u obližnju bolnicu gdje je obavljena detaljna dijagnostička obrada, kojom nije nađen nikakav somatski uzrok koji bi mogao objasniti bol.
Po povratku iz bolnice bol je i dalje bila istog intenziteta, a ona je zahtjevala daljnu obradu i preglede drugih specijalista, i to u poznatijim bolnicama. U iščekivanju daljnjih pregleda uzimala je razne analgetike, od nesteroidnih do opioidnih analgetika, vitamina, anksiolitika. Ništa nije djelovalo na smirivanje boli, bol je i dalje bila istog intenziteta, i to od početka. Počela je sumnjati da joj nitko ne vjeruje, ni liječnik ni rodbina. Polubrat i nevjesta preselili su se k njoj. Kada joj je preporučen pregled psihijatra, naljutila se i prestala odlaziti svom liječniku. Nakon pola godine došla je ponovno u ambulantu i pohvalila se da je bol nestala sama od sebe.
