Većina konverzivnih simptoma remitira se spontano ili nakon bihevioralnih intervencija, sugestija ili u suportivnoj okolini. Međutim simptomi koji se često ponavljaju mogu biti tretirani drugim različitim terapijskim metodama.
Čini se da zajednički imenitelji uspješnog tretmana obuhvaćaju stvaranje atmosfere brige za pacijenta i autoritativnost u odnosu. Izgleda najmanje učinkovito uvjeravati pacijenta u terapeutovo viđenje njegovih simptoma kao nečeg što je psihosocijalne prirode i porijekla. Također je važno osigurati za pacijenta siguran milje u koji potpomaže postupno nestajanje simptoma. Kad su stvoreni takvi uvjeti, kliničar može nenametljivo, indirektno i s osjećajem za takt interpretirati konverzivni simptom ne upuštajući se s pacijentom u raspravu o prirodi konverzivnog poremećaja.
Anksiolitička farmakoterapija može reducirati anksioznost i dozvoliti pacijentu aktivnije sudjelovanje u psihoterapijskom procesu koji inače za pacijenta može biti emocionalno pre zahtjevan i preplavljivati ga anksioznošću. Također može biti od pomoći smanjivanje potrebe za sekundarnom dobiti otvaranjem novih kanala komunikacije i prepoznavanjem alternativnih modela dobiti kroz adaptivnije ponašanje.
