Bolesnik s hipohondrijom vjeruje da ima ozbiljnu bolest koja još nije otkrivena, tj. dijagnosticirana. Također, može vjerovati da ima običnu bolest koja se s vremenom može transformirati u drugu bolest. Takvo uvjerenje perzistira bez obzira na negativne laboratorijske nalaze i bez obzira na uvjerenja liječnika o odsutnosti bolesti. Također, takvo uvjerenje ne dosiže nivo sumanutosti. Hipohondrijski poremećaj često prate anksiozni i depresivni simptomi, ili koegzistira s anksioznim ili depresivnim poremećajem. DSM-IV-TR pretpostavlja da simptomi perzistiraju barem 6 mjeseci, a prolazna hipohondrijska stanja mogu egzistirati nakon intenzivnijeg stresa ili smrti ili ozbiljne bolesti bolesniku bliske ili značajne osobe. Stanje koje traje manje od 6 mjeseci može se dijagnosticirati kao somatiformni poremećaj koji nije drugdje svrstan. Prolazna hipohondrijska stanja vezana za vanjski stres obično prolaze kada taj vanjski stres prođe ali isto tako mogu preći u kronični tijek ako su potencirana osobama iz bolesnikove okoline ili socijalnim sistemom ili zdravstvenim djelatnicima.
