Prema DSM-IV-TR kriterijima hipohondrija podrazumjeva bolesnikovu preokupaciju s krivim vjerovanjima ili lažnim uvjerenjima da ima ozbiljnu i tešku bolest, koja se zasniva na krivim interpretacijama fizičkih ili znakova ili senzacija. Takva uvjerenje moraju trajati barem 6 mjeseci, te uključuju odsutnost neuroloških ili medicinskih poremećaja. Također, ti kriteriji pretpostavljaju da lažna uvjerenja nemaju intenzitet deluzija i nisu vezana samo za opisivanje brige o tjelesnom izgledu. Simptomi hipohondrije moraju biti dovoljno jakog intenziteta da izazovu emocionalni distres ili oštećenje socijalnog funkcioniranja bolesnika u važnim životnim djelovima, a zaokupljenost se ne može bolje objasniti generealiziranim anksioznim poremećajem, opsesivno kompulzivnim poremećajem, paničnim poremećajem, velikom depresivnom epizodom, anksioznim poremećajem zbog separacije ili drugim somatoformnim poremećajem. Također, kliničari moraju naznačiti prezentaciju slabog uvida ako osoba većinu vremena trajanja sadašnje epizode ne prepoznaje da je briga oko uvjerenja o ozbiljnoj bolesti pretjerana ili bezrazložna.
Prema ICD-10 kriterijima za konačnu dijagnozu hipohondrijskog poremećaja potrebno je i stalno uvjerenje u postojanje najmanje jedne ozbiljne tjelesne bolesti koja se krije iza jednog ili više prisutnih simptoma, čak i nakon što se opetovanim ispitivanjima i pretragama nisu pronašla odgovarajuća tjelesna objašnjenja, ili trajna zaokupljenost pretpostavljenim deformitetom ili izobličajem; i stalno odbijanje savjeta i razumjevanja više raznih liječnika da ne postoji tjelesna bolest ili abnormalitet koji se krije iza tih simptoma.
