Gospođa stara 71 godinu, udovica, imala je jednu kćerku, koja je također bila liječena (Dg: 2x shizofrenija, 3x bipolarni afektivni poremećaj, 1x shizoafektivni poremećaj) i prije nekoliko godina počinila suicid. Otac joj je bio "duševni bolesnik, ali se nikad nije liječio", jedna nećakinja je kronični shizofreni bolesnik.
Bolesnica je nakon srednje škole upisala fakultet (i otac joj je imao visoku naobrazbu), ali ga nikad nije završila, no zaposlila se "uz veze", iako je u to vrijeme bila već bolesna. Prva hospitalizacija na psihijatriji bila je sa oko 20 godina. Tada je prezentirala klasičnu shizofrenu epizodu, i dijagnosticirana je paranoidna shizofrenija. Postiže se uspostaviti djelomična, dosta stabilna remisija, pa se zaposlila i udala i uskoro potom rodila kćer jedinicu.
Nakon poroda ponovna hospitalizacija i potom još nekoliko tijekm slijedećih 10 godina, i sve se epizode bile dijagnosticirane kao paranoidna shizofrenija. Bolesnica već sa oko 42 godine ulazi u klimakterij i tada ulazi u jednu vrlo akutnu psihotičnu epizodu, koja je (istina u drugoj ustanovi i po drugim psihijatrima) dijagnosticirana kao akutna manija. Prema njezinom opisu, bila je izrazito erotizirana, aktivna, praktički je spavala svaku drugu noć, nije se prala ni uređivala, spavala je po parkovima, sve dok prisilno nije hospitalizirana. Imala je vidne i slušne halucinacije, stalno je "slušala" kako njezini "dečki komentiraju kako je zgodna, seksi" i slično, a drugi, s njezinog radnog mjesta su govorili da je "kurva", te glasove bi čula i po noći, i u vlaku i svagdje. Bolesnici se nakon toga u terapiju uvodi litij i haloperidol, koji je primala i ranije. Hospitalizacija je trajala svega oko 25 dana, nakon toga je penzionirana, i sama je tražila penziju "jer ju je bilo sram vratiti se na posao". Bolesnica je nakon toga vrlo brzo prestala uzimati terapiju, jer je smatrala, da joj je dobro, no vrlo vjerojatno se razvila depresija, za koju je sada teško reći, da je to bila slika depresije unutar osnovnog poremećaja, ili (po našam mišljenju vjerojatnija) slika postpsihotične depresije.
Bolesnici umire muž, a potom i roditelji i brzo iza toga završava na psihijatrijskom odjelu nakon vrlo ozbiljnog pokušaja suicida, koji je bio direktna posljedica imperativnih halucinacija, "dva su se muška glasa njoj nepoznata svadila oko toga, da li ona treba živjeti ili umrijeti, i nakon što su se dogovorili, da se treba ubiti", jedan joj je glas točno naređivao što treba činiti, što je ona i učinila, no srećom je spašena. U otpusnom pismu se navodi, da je zapuštenog izgleda, depresivna, udaljena (?), afektivno iznivelirana (?), snižene inicijative, vrijeme uglavnom provodi u krevetu, oskudnog kontakta, halucinira, noću slabo spava. Otpusna Dg je shizoafektivni poremećaj, bez specifikacije tipa. Preporučena Th: haloperidol 3x5 mg i klozapin 100, 50, 100 mg.
Ako kritički pogledamo ovu epizodu, ne nalazimo u skladu s recentnim klasifikacijama ozbiljniju zamjerku u dijagnozi, ali klinički u psihičkom statusu, koji je (vjerojatno) pisan u istom danu postavlja se pitanje kako je moguće spojiti da je mogla biti istovremeno i "depresivna" i "udaljena" i "afektivno iznivelirana", kao i činjenicu da bi u akutnoj psihozi s depresivnošću navedena tarapija bila adekvatna.
Dvije godine nakon toga bolesnica je ponovno hospitalizirana kod nas, dolazi sama, zapuštena, kaže da je prestala uzimati lijekove, jer "joj je bilo dobro", ali unazad oko 10 dana ne spava i po cijelu noć je "gnjave glasovi, naređuju joj što da radi, boji se da će joj nauditi, navlači noću ormar na vrata, "da joj ne provale", a samo ponekad "razgovara sa svojim mužem" (koji je pokojni), ali ona ipak zna da on nju "voli". Bolesnica kaže "da želi roditi dijete, koje će imati sa svojim mužem, jer ono i nije bilo njegovo dijete (u to vrijeme ima 67 godina)", adisociranog misaonog tijeka, ne testira realitet, poremećaj asocijacija vrlo jasno izražen, dok sjedi u čekaonici, cijelo vrijeme "sama sa sobom razgovara, nerazumljivi glas, ali nakon toga zna ispričati sadržaj razgovora i s kim se sve svadila", ne sudjeluje u razgovoru sa subolesnicama, ne pokazuje interes ni za okolinu ni za stanje koje je ostavila kod kuće. Liječena relativno visokim dozama antipsihotika nove generacije, otpuštena u stanju djelomične remisije, Dg: shizofrenija.
Primjer ove bolesnice praćene pola stoljeća ukazuje, kako se kliničke slike kod shizofrenih bolesnika mogu mijenjati, kako dob ili neki drugi, nama još nepoznati čimbenici mogu biti modulatori kliničkih slika odnosno dijagnoza pojedinih epizoda, koje možda ipak čine samo faze jedinstvene Griesinger-ove psihoze, koja bi obuhvaćala i shizofreniju i depresiju i maniju i shizoafektivni poremećaj kao jednu od epizoda.
