Kao i kod ostalih psihoza i kod shizoafektivnog poremećaja daleko je najvažnija farmakoterapija, no uz farmakoterapiju, koja pridonosi uklanjanju ili ublažavanju simptoma nužno je provoditi i različite druge psihoterapijske i socioterapijske postupke, kako u postizanju boljeg "komplajnsa" tako i u adaptaciji bolesnika na bolest i povratak u društvo.
U skladu s već nekoliko puta isticanom dilemom, da li je bilo potrebno uvođenje posebne dijagnostičke kategorije za shizoafektivni poremećaj, želimo istaknuti i činjenicu, da iako se taj poremećaj navodi i opisuje i u MKB-10 i u DSM-IV, algoritme liječenja niti podnaslove liječenja za shizoafektivni poremećaj ne nalazimo ni u jednoj recentnoj knjizi poznatih autora.
Ni mi u Republici Hrvatskoj nemamo izrađen ni dijagnostički ni terapijski algoritam za shizoafektivni poremećaj. No, ipak i bolesnike s tom dijagnostičkom terapijom treba liječiti i liječimo ih. Kako? Osnovno terapijsko sredstvo su antipsihotici, i to novi antipsihotici, a u slučaju promjena kliničkih slika (maničnih i deprivnih) indicirano je i uvođenja stabilizatora raspoloženja. Primijenjivane doze lijekova su identične dozama koje primjenjujemo kod shizofrenih bolesnika.
