Kod poremećaja spolnog identiteta mora postojati dokaz trajnog i snažnog poistovjećivanja sa suprotnim spolom, a kojega čini želja da bude drugoga spola. Postoji dokaz trajne nelagode zbog vlastitog spola ili osjećaj neprikladnosti spolne uloge vlastitog spola.
U dječaka poistovjećivanje sa suprotnim spolom očituje se kao snažna zaokupljenost tradicionalno ženskim aktivnostima, oni se vole odijevati u žensku odjeću, omiljene igračke su im lutke, a omiljeni drugovi u igri su djevojčice.
Djevojčice sa poremećajem spolnog identiteta pokazuju snažne reakcije na roditeljske pokušaje ili očekivanja da odjenu žensku odjeću i druge ženske predmete, ne pokazuju zanimanje za lutke i li druge ženske aktivnosti, pokazuju snažna poistovjećivanja sa suprotnim spolom u igrama, snovima i maštanjima.
Odrasle osobe zaokupljene su željom da žive kao osobe suprotnog spola, mogu imati snažnu želju za prihvaćanjem socijalne uloge suprotnog spola ili stjecanjem tjelesnoga izgleda osobe suprotnog spola pomoću hormonskih ili kirurških postupaka.
Mnogi pokušavaju u javnosti proći kao osobe suprotnog spola, preodijevanjem i hormonskim postupcima. Za seksualno zrele osobe rabe se slijedeće odrednice, na temelju seksualne orijentacije dotične osobe - seksualna sklonost prema muškarcima, seksualna sklonost prema ženama, seksualna sklonost prema oba spola, seksualna sklonost ni prema jednom spolu. Praktički sve žene s ovim poremećajem pripadaju istoj podskupini - seksualna sklonost prema ženama.
Osobe s poremećajem spolnog identiteta imaju normalno spolovilo (nasuprot neodređenom spolovilu ili hipogonadizmu koji se mogu vidjeti kod tjelesno međuspolnih stanja).
