Tridesetsedmogodišnja žena, računovođa, radnica u istoj firmi već 12 godina, neudata, bez djece, zatražila je pomoć psihijatra, zabrinuta jer se "stalno osjeća loše". Skoro stalno je, navodi, "umorna, premorena i iscrpljena" te joj se teško koncentrirati na ono što radi. Sve joj predstavlja napor i "ništa ju ne može razveseliti". Navodi da je takva već 10 godina no nikad nije tražila pomoć psihijatra do sada.
Osjeća se "deprimirano" skoro pa svaki dan i vrlo rijetko, skoro nikada, ne osjeća da "stvari u njenom životu idu dobro". "Rijetko da se meni dešavaju dobre stvari, vrlo rijetko, kakve sam ja sreće, sve ode krivo". Negira suicidalne misli, gubitak na težini. Ne puši i ne konzumira alkohol. Također negira da je do sada doživjela epizodu jače izraženih depresivnih simptoma. Vjeruje da na poslu uredno obavlja svoje dužnosti te navodi kako nitko nema prigovora na njen rad, "baš ju i ne primjećuju na poslu no njoj to odgovara". Otac bolesnice te njegov ujak, bolovali su od depresije.
Laboratorijski nalazi uredni ( KKS, željezo, TIBC, UIBC, hormoni štitnjače, kalcij, SE)
Psihički status: prisvjesna, orijentirana, inteligentna, mirna, depresivnog raspoloženja no nije plačljiva, usporeno govori no urednog misaonog tijeka, u sadržaju pesimistične misli, verbalizira sniženo samopouzdanje, negira obmana osjetila, negira suicidalnih promišljanja. Kognitivno mnestičke funkcije očuvane, misli i govor organizirani i logični. Uredne tjelesne težine.
