Žena u četerdesetim godinama, službenica, udata, majka dvoje djece, zatražila je pomoć psihijatra na zahtjev muža radi "promjena raspoloženja". Pacijentica ne smatra da ima problema sa raspoloženjem no zna da ima "dobre dane" i "loše dane", te se po tome uvijek "razlikovala od drugih ljudi".
Opisuje kako već dvadeset godina ima periode od par tjedana kad se osjeća "da tone", tada joj nedostaje energije, ne može se koncentrirati, nije joj ni do čega, ne zanima ju ono što inače voli raditi, čak nekada ostaje 14 sati u krevetu, zanemaruje svoje dužnosti, bezvoljna je i nema povjerenja u sebe. No, također, ima periode kad se osjeća "super", puno manje treba sna, "puna je volje i optimizma", osjeća se "kao da je dobila neku energiju, ideje", počinje izlaziti u grad, družiti se sa prijateljicama, nekad čak i stječe nova poznanstva, ima osjećaj da sve može te posebno na poslu puno napravi i puno radi. Jedini je problem što za vrijeme tog "povišenog" perioda nekad "upoznaje i druge muškarce, kao da ih privlači", nedavno je imala i seksualne odnose sa jednim od njih, što joj je donijelo "probleme u braku". Sad, dok razgovara, osjeća se "sasvim normalno".
Pacijentica do sada nije u životu teže bolovala, ne puši ne drogira se. No, često tijekom "dobrih" dana uzima alkohol, posebno u društvu te smatra da joj on "pomaže zaspati". Ne uzima nikakve lijekove. Otac bolesnice boluje od "manične-depresije".
Laboratorijski nalazi uredni.
Psihički status: orijentirana, u kontaktu, mirna, adekvatnog ponašanja i afekta, bez sumanute produkcije u sadržaju, negira obmane osjetila, negira suicidalna promišljanja, doima se normalne inteligencije, memorije i koncentracije.
