Kliničkom slikom dominira prejedanje praćeno neodgovarajućim kompenzacijskim mehanizmima kako bi se prevenirao porast tjelesne težine.
Prejedanje se definira kao jedenje, u određenim vremenskim razdobljima, količine hrane značajno veće od one koju bi većina ljudi pojela u sličnim okolnostima.
Pod pojmom "ograničeno vremensko razdoblje" podrazumijeva se ograničeno razdoblje, obično kraće od 2 sata, s tim da pojedinačna epizoda prejedanja ne mora biti ograničena na jedno mjesto. Prejedanje je karakterizirano više nenormalnom količinom uzete hrane, nego željom za nekim posebnim sastojkom hrane.
Osobe s bulimijom nervozom su tipično postiđene zbog problema s uzimanjem hrane i pokušavaju sakriti svoje simptome. Prejedanje se odvija u tajnosti, ili koliko je to moguće tajno, a karakterizirano je brzom konzumacijom hrane sve dok se ne postigne osjećaj neugode ili čak bolne punoće. Samom činu prejedanja tipično prethodi disforično raspoloženje, stresna situacija u međuljudskim odnosima, jaka glad kao posljedica dijete ili osjećaji vezani za tjelesnu težinu, oblik tijela ili hranu. Nakon prejedanja često uslijedi ponižavajuća samokritika i depresivno raspoloženje.
Epizoda prejedanja ujedno je praćena i osjećajem samokontrole.
Osim prejedanja, drugo najvažnije obilježje bulimije nervoze je ponavljano korištenje neadekvatnih kompenzacijskih metoda s ciljem prevencije porasta tjelesne težine.
Najčešća kompenzacijska tehnika je izazivanje povraćanja poslije epizode prejedanja, u čemu postaju vrlo vješte, tako da kasnije mogu povratiti kad god žele. Ovu metodu pražnjenja koristi 80-90% osoba s bulimijom nervozom čiji je neposredni učinak ublažavanje fizikalnih smetnji i smanjenje straha od povećanja tjelesne težine. Drugi način pražnjenja je zloporaba laksativa i diuretika, a odnosi se na 1/3 osoba koje boluju od ovog poremećaja.
Osobe s bulimijom nervozom izuzetno ističu oblik tijela i težinu u svojoj samoprocjeni, i ovi faktori su tipično najznačajniji u određivanju samopoštovanja koje je dosta nisko jer kod tih osoba postoji povećana učestalost depresivnih simptoma ili poremećaja raspoloženja. Nadalje, kod ovog poremećaja može se vidjeti povećana učestalost simptoma anksioznosti ili anksioznog poremećaja, zloporabe i ovisnosti o psihoaktivnim tvarima, posebno o alkoholu i stimulansima te neka obilježja koja su u vezi s jednim ili više poremećaja ličnosti.
Učestalo pražnjenje može, osim gore navedenog, izazvati u organizmu disbalans tekućine i elektrolita, najčeće hipokalijemiju, hiponatrijemiju i hipokloremiju, metaboličku alkalozu i acidozu, oštećenje i trajni gubitak zubne cakline, ozljede ruku, te srčane i skeletne miopatije.
Prema DSM-IV postoje dva podtipa bulimije nervoze obzirom na metode pražnjenja kao kompenzaciju za prejedanje:
- Purgativni tip opisuje stanje kada osoba uobičajeno pribjegava samoizazivanju povraćanja ili zloporabi laksativa, diuretika ili sredstava za klistiranje tijekom tekuće epizode.
- Nepurgativni tip opisuje stanje kada osoba ima neko drugo neodgovarajuće kompenzacijsko ponašanje, kao što je post ili pretjerano tjelesno vježbanje, ali nepribjegava samoizazvanom povraćanju, zloporabi laksativa, diuretika ili sredstava za klistiranje tijekom tekuće epizode.
