Liječenje ima dvije faze: kratkotrajna intervencija da se poveća tjelesna težina i spasi život, te dugotrajna terapija da se poboljša psihološko funkcioniranje i spriječi relaps.
Kada je gubitak tjelesne težine jako izražen ili brz, ili kada je tjelesna težina znatno ispod idealne (npr. 75% od idealne), neophodna je hospitalizacija. Nakon stabiliziranja bolesnikovog nutricijskog statusa, korekcije tekućine i elektrolita, slijedi dugotrajna terapija, tj. psihijatrijski tretman koji obuhvaća individualnu psihoterapiju i farmakoterapiju.
Od psihoterapijskih metoda koriste se bihevioralna, kognitivna i psihodinamska, a kod mlađih bolesnika i obiteljska terapija. Od farmakoterapijskih sredstava dolaze u obzir ciproheptadin, benzodiazepini u niskim dozama (lorazepam), antidepresivi (fluoksetin), serotoninergička sredstva (bupropion), te u pojedinim i ograničenim slučajevima antipsihotici (klorpromazin).
