Od dvadesetih godina prošlog stoljeća, u SAD-u članovi manjinskih zajednica, živeći u ekonomski siromašnijim područjima, zastupljeniji su među osobama koje su ovisne o psihoaktivnim tvarima, posebno o opijatima. Ipak, u kasnim osamdesetim i ranim devedesetim godinama, ovisnost, posebno o opijatima, bila je češće viđena među bijelcima srednje klase. Zanimljivo je da medicinsko osoblje koje ima slobodan pristup opijatima, ima povećan rizik od zloporabe i ovisnosti o istima.
Starija dob praćena je nižom prevalencijom. Muškarci su češće zahvaćeni ovisnošću o opijatima, u odnosu 3:1. Ovisnost o psihoaktvnim tvarima obično se javlja u kasnom pubertetu ili u ranim dvadesetima. Jednom razvijena ovisnost obično se nastavlja mnogo godina, iako su česti kratki periodi apstinencije. Uobičajen je ponovni početak uzimanja, čak i nakon mnogo godina apstinencije.
Različiti su podaci o udjelu osoba koje uzimaju psihoaktivne tvari. Prema podacima iz literature, oko 5% populacije tijekom života razvije ovisnost o nekoj psihoaktivnoj tvari (isključujući alkohol). Oko 40% populacije barem jedanput u životu proba nekakvu psihoaktivnu tvar.
Marihuana je najčešće korištena psihoaktivna tvar. Oko 30% populacije barem jedanput tijekom života proba marihuanu. Rezultati studije provedene u SAD-u pokazali su da oko 4% populacije odraslih ima zadovoljene dijagnostičke kriterije za ovisnost o marihuani tijekom života.
Poremećaji ophođenja u djetinjstvu ili adolescenciji rizični su čimbenici za razvoj mnogih poremećaja vezanih uz psihoaktivne tvari.
