Tražilica

 

Multipla skleroza

Dr. sc. Marija Bošnjak Pašić, dr. med.

Klinika za neurologiju KB "Sestre Milosrdnice"
Zagreb, Vinogradska 29

Prof. dr. sc. Vida Demarin, dr. med.

Klinika za neurologiju KB "Sestre Milosrdnice"
Zagreb, Vinogradska 29

Uvod | Epidemiologija | Etiologija | Dijagnoza | Klinička slika | Liječenje

U liječenju multiple skleroze razlikujemo liječenje egzacerbacija (relapsa ili pogoršanja) bolesti te dugotrajni tretman usporenja napredovanja bolesti i liječenje simptoma.

Kako se vjeruje da je uzrok egzacerbacije bolesti upala mijelina, u liječenju relapsa bolesti koristimo protuupalne lijekove, prvenstveno kortikosteroide, koji osim toga djeluju i imunosupresijski te antiproliferacijski. Najčešće se intravenozno daje metilprednizolon u dozi od 500-1000 mg/dan, 3-5 dana (tzv. "pulsna terapija"). Kontraindikacije za primjenu kortikosteroida su: aktivna upala, loše regulirana šećerna bolest ili psihoza.

U sprečavanju napredovanja bolesti zadnjih deset godina kao jedna od najboljih vrsti imunomodulacijskog liječenja koje mijenja prirodni tijek bolesti oboljelih od multiple skleroze koriste se interferoni beta. Njihov mehanizam djelovanja nije u potpunosti poznat ali se zna da imaju antivirusni, imunomodulacijski i antiproliferativni učinak. U liječenju multiple skleroze u svijetu se upotrebljavaju rekombinirani beta interferoni: glikozilirani oblikkao interferon beta-1a, koji je sličniji prirodnom humanom beta interefronu, registriran je na tržištu Europe, Kanade i Amerike 1998. godine, te neglikozilirani oblik kao interferon beta-1b za učinkovitost kojega od 1993. godine postoji provedena prva klinička studija.

Interferoni beta-1a proizvode se iz stanica sisavaca, zbog čega su po svojoj strukturi sličniji prirodnom humanom betainterferonu, dok se interferoni beta-1b proizvode iz kultura bakterije E. coli.

Do danas je u svijetu provedeno više značajnih kliničkih studija kojima se testirala i uspoređivala učinkovitost pojedinih gore navedenih interferona u liječenju bolesnika oboljelih od različitih oblika multiple skleroze, prvenstveno oboljelih od relapsno-remitentne multiple skleroze (RRMS).

Uspoređivala se učinkovitost liječenja ovisno o: vrsti primijenjenog betainterferona u odnosu na drugi primijenjeni beta interferon ili placebo, učestalosti primjene lijeka (jednom tjedno, tri puta tjedno, svaki drugi dan), dužini primjene lijeka (godinu, dvije, više godina), načinu primjene (s.c. = subkutano, i.m. = intramuskularno) i dozi primijenjenog lijeka te invalidnošću na početku i na kraju primjene lijeka prema EDSS skali (tj. skali invaliditeta kojom se invaliditet oboljelih od multiple skleroze boduje od 0 za uredan neurološki status, do 10 kada nastupa smrt bolesnika).

Vrijednost pojedinog beta interferona ocjenjivala sesa brojem relapsa (povrata ili pogoršanja bolesti) u bolesnika, progresijom bolesti, smanjenjem invaliditeta prema EDSS skali za 1 bod, smanjenjem broja aktivnih demijelinizacijskih lezija na magnestkoj rezonanci (MR), te smanjenjem opsežnosti lezija na MR u razdoblju primjene lijeka u bolesnika.

Nuspojave primjene navedenih beta interferona su slijedeće: "flue-like" simptomi, promjene kože na mjestu aplikacije, povišeni jetreni testovi, depresija, alergija. Kod primjene interferona beta-1a moguća je i anemija, a kod primjene interferona beta-1b i citopenija.

U Republici Hrvatskoj su od 1997. godine na teret HZZO-a (Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje) u upotrebi dvije vrste interferona beta: interferon beta-1b 22 mcg s.c. 3x tjedno, te interferon beta-1a 8MIU s.c. svaki drugi dan. Povjerenstvo za lijekove HZZO-a odobrava liječenje beta interferonom 1b ili 1a na temelju strogo određenih kriterija.

Osim interferona beta postoje samo dva lijeka (glatiramer acetat i mitoksantron) koji naznačuju pozitivan terapeutski efekt, a registrirani su u Europi i/ili Sjevernoj Americi.

Moguće je korištenje i drugih lijekova te postupaka kao što su: plazmafereza, cjelovito limfoidno zračenje, intravenozna primjena imunoglobulina (IgG), primjena imunosupresivnih lijekova.

U liječenju simptoma bolesti od koristi su: lijekovi i postupci koji smanjuju spasticitet (mišićni relaksansi, anksiolitici, neki antiepileptici, botulinum toksin, fizikalna terapija), ublažavaju umor i malaksalost (polivitamini, pravilna prehrana i način života), smanjuju tremor - drhtanje, bol, poboljšavaju raspoloženje, pomažu reguliranju smetnji mokrenja i stolice.

Objavljeno: 12.05. 2006. 
Zadnja promjena: 29.07. 2008.