Osim što je migrena nedovoljno dijagnosticirana, ona je i nedovljno učinkovito liječena, velik broj migreničara se "samoliječi" - uglavnom neuspješno, većina koristi tzv. OTC (over the counter) lijekove koji nisu specifični za migrenu.
U akutnom liječenju migrenskih napadaja posljednjih desetak godina s uspjehom se primjenjuju lijekovi iz skupine triptana. Prvi na tržištu je bio sumatriptan u tabletama i u injekcijama, kasnije i u obliku nazalnog spreja. Kasnije su se pojavili drugi lijekovi iz iste skupine (zolmitriptan, rizatriptan, eletriptan, naratriptan, almotriptan, frovatriptan), a svaki se po nekoj karakterisitici razlikuje od ostalih, npr. uspješnost u prekidu glavobolje, manja učestalost tzv. rekurentne glavobolje (ponovno javljanje migrene nakon što je bol isprva popustila), popratni simptomi (umor, malaksalost), itd.
Često se događa da određeni lijek ne odgovara pojedinoj osobi, ali je zato zadovoljna drugim te stoga ponekad treba isprobavati lijekove na raspolaganju dok se ne nađe odgovarajući. Prije su se prepisivali lijekovi iz skupine ergotamina i dihidroergotamina, međutim, danas se sve manje prepisuju jer triptani imaju veću učinkovitost i manje nuspojava.
U svakom slučaju se preporuča pokušati glavobolje zaustaviti lijekovima poput paracetamola, acetilsalicilne kiseline i ostalih nesteroidnih antireumatika jer ponekad će ovi lijekovi biti dovoljni. Najčešće se migrena smiri na tablete koje imaju više komponenti u sebi npr. paracetamol + acetilsalicilna kiselina + kafein.
Liječenje migrene uključuje postavljanje točne dijagnoze, utvrđivanje učestalosti napadaja migrene, razvoj plana liječenja pri čemu se razmatra raspoloživost lijekova na tržištu, nuspojave lijekova, komorbiditet.
Preventivno liječenje se uvodi ako se:
- mjesečno javlja više od 3 napadaja
- napadaji traju duže od 48 sati
- napadaji se ne mogu adekvatno liječiti akutnom terapijom
- nuspojave akutne terapije su nepodnošljive
- migrenski napadaji su dugotrajni s izraženim popratnim tegobama
Cilj preventivne terapije je smanjiti učestalost napadaja i njihovu težinu. Pri tomu je bitno s pacijentom raspraviti razloge radi kojih se uvodi profilaktično liječenje, što je za pacijenta najprihvatljivije, i koji su realni ciljevi.
Smanjenje učestalosti glavobolja za 50 posto smatra se već uspjehom terapije, stoga je potrebno pacijentu objasniti da će s preventivnom terapijom i dalje imati glavobolje, ali će napadaji biti rjeđi i vjerojatno manje intenzivni. Svakako je nužno potrebno objasniti pacijentu nuspojave propisanog profilaktičnog lijeka te potrebu da redovito uzima terapiju kroz barem nekoliko mjeseci.
U profilaksi migrena koriste se beta-blokatori (propranolol, atenolol), antidepresivi (amitriptilin), antikonvulzivi (valprotna kiselina, gabapentin, topiramat), flunarizin. Ovi lijekovi se individualno propisuju jer su u nekim stanjima kontraindicirani, a moraju se pacijentu objasniti i moguće nuspojave. U svakom slučaju može se preporučiti uzimanje magnezija, zatim vitamina B2 (riboflavin), ali u većim količinima nego što postoje u kombinacijama B vitamina kod nas na tržištu. Biljka vratić (lat. tanacetum parthenium) se također preporuča u profilaksi. U tijeku su istraživanja profilaktičke učinkovitosti botulinum toksina (inače se koristi u terapiji neuroloških oboljenja poput distonije) te koenzima Q10, preliminarna istraživanja su optimistična.
