Epilepsiju je potrebno liječiti što ranije, tj. nakon postavljanja ispravne dijagnoze. Obično se započinje terapija s lijekovima nakon drugog neprovociranog napadaja, odnosno, u nekim slučajevima, već nakon prvog, ako postoje definitivne promjene u EEG-u.
Tendencija je da se epilepsija liječi jednim lijekom, u iznimnim slučajevima će se koristiti kombinacija dva ili više antiepileptika. Nekada će biti potrebno nakon određenog vremena promijeniti lijek. U terapiji epilepsija potrebne se česte i redovite kontrole, lijekove treba uzimati redovito u svrhu spriječavanja napadaja.
Uzimanje antiepileptika ne smije se prekidati niti ako se napadaji ne javljaju, bez suglasnosti neurologa. U 2/3 bolesnika može se postići potpuna kontrola napadaja lijekovima.
U liječenju je potrebno individualno pristupiti svakom bolesniku ovisno o dobi, spolu i vrsti epilepsije, a sve u svrhu poboljšanja kvalitete života.
Lijekove koji se danas koriste u liječenju epilepsija i dostupni su u Republici Hrvatskoj možemo podijeliti u 2 osnovne skupine:
-
antiepileptički lijekovi starije generacije:
- metilfenobarbiton
- fenobarbiton
- fenitoin
- primidon
- etosukcimid
- klonazepam
- karbamazepin
- valproična kiselina
- antiepileptički lijekovi nove generacije:
- lamotrigin
- gabapentin
- topiramat
Antiepileptički lijekovi nove generacije odlikuju se podjednakom učinkovitošću kao i predstavnici starije generacije, ali imaju značajno bolju podnošljivost, što znači manji broj nuspojava. Međusobno se razlikuju po svom utjecaju na spoznajne funkcije bolesnika s epilepsijom.
