Epilepsije predstavljaju najčešću neurološku bolest. Tokom napada dolazi do nepravilnog izbijanja živčanih impulsa u mozgu, uvijek praćenog karakterističnim promjenama u elektroencefalogramu (EEG).
Epileptički napadaj je jedna od vidljivih manifestacija epilepsije. Klinička slika različitih vrsta epilepsija se razlikuje i manifestira se u obliku kratkotrajnog gubitka pažnje, raznih automatizama mišića lica ili ekstremiteta, grčenjem mišića ili smetnjama osjeta.
Riječ epilepsija ima korijen u grčkom jeziku i označava napadaj ili obuzetost. Bolest se već spominje u drevnom Babilonu, u Hamurabijevom zakoniku. Stari su je Grci smatrali "svetom bolešću", kontroliranu nadprirodnim fenomenima. Moderna epileptologija počinje 1875. godine, kada je engleski liječnik John Hughlings Jackson opisao epilepsiju (na primjeru svoje bolesne supruge) i ponudio definiciju koja se i danas koristi.
