Disocijativni poremećaj identiteta je veoma kompleksan i često predstavlja problem pri dijagnosticiranju. U tipičnim slučajevima, različite ličnosti kao i stanja ličnosti imaju vlastito pamćenje, obrasce ponašanja pa i socijalne kontakte. U nekim slučajevima postoje stepeni zajedničkog pamćenja i zajedničkih obrazaca ponašanja kao i socijalnih kontakata.
U odrasloj dobi češće dođe do razvoja dvije ili više ličnosti, dok je to kod djece i adolescenata mnogo rjeđe. U kliničkom smislu poremećaj se manifestira na način da najmanje dvije ličnosti u određenom vremenskom periodu naizmjenično imaju potpunu kontrolu ponašanja bolesne osobe. Izmjena jedne osobe u drugu dešava se iznenada za nekoliko sekundi ili minuta, a rijeđe postepeno tijekom više sati ili dana. Triger takve izmjene najčešće je stres ili za dotičnu osobu važan događaj iz svakodnevnog života. Do izmjene može doći ako postoji konflikt između pojedinih ličnosti i nesklad u njihovim stremljenjima. Dešava se da su ličnosti do određenog stupnja svjesne postojanja pojedinih ili pak svih drugih ličnosti. Ponekad se druge ličnosti doživljavaju kao prijatelji, ali i kao suparnici. Neke od ličnosti su svjesne postojanja drugih ličnosti, ali nemaju nikakav direktni kontakt s njima. Druge mogu biti potpuno nesvjesne postojanja drugih ličnosti. U svakom trenutku samo jedna ličnost komunicira sa vanjskim svijetom i ni jedna druga, nezavisno od njihovog broja ne može da se uključi ili utječe na tu i takvu komunikaciju. Osoba koja dolazi na liječenje često vrlo malo ili skoro ništa ne zna o postojanju drugih ličnosti. Osobe mogu biti sasvim različite u ponašanju, stavovima i doživljavanju same sebe. Nije rijetko da se ponašaju sasvim suprotno jedna od druge. Npr. povučena i mirna žena koja se nikad nije udavala može se izmjeniti u ženu promiskuitetnog ponašanja. Jedna ličnost može na agresiju reagirati strahom i povlačenjem, druga mazohističkim ponašanjem, dok treća može reagirati protunapadom.
Osobe s tim poremećajem doživljavaju učestale "rupe" u prisjećanju osobne prošlosti kako daleke, tako i nedavne. Amnezija je često nejednolika. Dokazi amnezije mogu biti otkriveni izjavama drugih koji su vidjeli ponašanje koje je zanijekano od osobe koja boluje. Ponekad se od pacijenta tražida vodi dnevnik, i tada se iz sadržaja može verificirati disocijativni poremećaj identiteta.
Zanimljiva su istraživanja koja su pokazala da osobe mogu posjedovati različite psihološke karakteristike, mogu davati različite odgovore na psihološkim testovima, mogu imati različitu dioptriju naočala, kvocijent inteligencije, da suprotno reagiraju na primjenu istog lijeka, mogu sebe doživljavati kao suprotni spol, druge rase ili uzrasta, različitog obiteljskog porijekla. Relativno često jedna ili više ličnosti ispoljavaju razne psihičke smetnje i simptome što ukazuje na postojanje drugog ili dodatnog psihičkog poremećaja. Promjena raspoloženja može sugerirati depresivni poremećaj, prisustvo straha, anksiozni, a značajne smetnje u općem funkcioniranju ličnosti mogu ukazivati na granični poremećaj ličnosti. Takva dodatna simptomatologija predstavlja problem i znatno otežava postavljanje prave dijagnoze.
