Ranije se smatralo kako je taj poremećaj izuzetno rijedak, dok danas prevladava oprečno mišljenje koje se objašnjava boljim poznavanjem samog poremećaja što je rezultiralo prepoznavanjem slučajeva koji bi ranije ostali nedijagnosticirani. Može se javiti u djetinjstvu, češće u kasnoj adolescenciji i mlađoj odrasloj dobi, a dijagnoza se obično postavlja oko 30. god. života kada osoba obično zatraži stručnu pomoć. Često pacijenti pokazuju simptome bolesti 5 do 10 god prije postavljanja dijagnoze.
Istraživanja su pokazala da je poremećaj znatno češći kod žena i u porodicama gdje već postoji registriran slučaj disocijativnog poremećaja identiteta. Odnos u poboljevanu između žena i muškaraca je od 5:1 do 9:1. Ovaj drugi odnosi se na odraslu dobnu skupinu. Žene su sklone većem broju identiteta nego muškarci, u prosjeku 15 ili više, dok u muškaraca prosjek iznosi 8 identiteta.
