Središnja značajka depersonalizacije je osjećaj nestvarnosti i čudnovatosti. Unutarnji duševni procesi i vanjska zbivanja teku kao i do tada, no osobe osjećaju razliku i čini se kao da ta zbivanja nemaju nikakav odnos ili značaj na osobu. Dijelovi tijela ili cjelokupni fizički integritet mogu se činiti stranim pa čak i mentalne operacije i usvojena ponašanja neuobičajenima. Posebno je čest osjećaj promjene pacijentovog tijela; npr. pacijenti mogu osjećati da su njihovi ekstremiteti veći ili manji no obično.
Hemidepersonalizacija, osjećaj nestvarnosti ili nepostojanja polovice tijela, može biti vezan za bolest kontralateralnog parietalnog režnja. Poremećaj je često praćen anksioznošću te se mnogi pacijenti žale na iskrivljen osjećaj vremena i prostora.
Povremeni fenomen je dvojnost; pacijenti osjećaju da je točka svjesnosti van njihovog tijela, obično nekoliko stopa iznad, te se odatle promatraju, kao da su u cijelosti razdvojene osobe. Ponekad pacijenti vjeruju da su istovremeno na dva različita mjesta, stanje zvano reduplikativna paramnezija ili dvostruka orijentacija. Većina je pacijenata svjesna njihovog poremećenog osjećaja realnosti; ova svjesnost se smatra jednim od bitnih značajki poremećaja.
Marlene Steinberg donosi nekoliko primjera poremećaja iz intervjua s pacijentima:
- Osjećaji nestvarnosti - "To je stvarno čudno. To je kao da sam ovdje, ali zapravo nisam ovdje već kao da sam iskoračio van sebe, poput duha... Osjećam se doista lagan, znate. Osjećam se kao da sam prazan i lagan, kao da ću otploviti... Ponekad tako sebi izgledam... To je hladan i neugodan osjećaj. Kao da me potpuno obuzme".
- Tjelesne percepcije - "To uopće ne izgleda stvarno. Ništa mi ne izgleda stvarno, pa ni moje tijelo... Gledao sam u ogledalo i odjednom sam osjetio da odraz u ogledalu gleda natrag u mene".
- Bihevioralne percepcije - "Jednostavno osjećaš kao da nikada nisi svoj, uh, ne razmišljaš kao obično. Jednostavno se osjećaš čudno.. Moram se puno više usredotočiti na stvari... Osjećam da većini ljudi mozak radi automatski. Osjećam da moram stalno raditi na tome i uvijek svjesno pokušavam pamtiti stvari, pokušavam se koncentrirati... Skoro da ne mogu predočiti stvari u mislima na način kako to obično činimo, kad obično vidimo stvari... Ja to ne mogu tako dobro... ".
- Eksternalne percepcije - "(Sve) jednostavno izgleda drugačije, kao u snu, u izmaglici, stvari su izblijedile... Sjećam se kad je prvi puta počelo i bio sam na fakultetu i išao sam kući, a u glavi mi je počelo ponavljati da želim ići doma, želim ići doma i bio sam doma, no to je i dalje dolazilo u moje misli... sve je izgledalo nestvarno..., druge osobe, ja, jednostavno sve..".
