Dijagnostički kriteriji iz DSM IV-TR za depersonalizacijski poremećaj zahtijevaju perzistentne ili rekurentne epizode depersonalizacije koje rezultiraju značajnim distresom po pacijenta ili nesposobnošću da adekvatno funkcioniraju u školskim, okupacijskim ili interpersonalnim odnosima. Značajno se razlikuje od psihotičnih poremećaja u dijagnostičkom kriteriju obzirom da testiranje realiteta u depersonalizacijskom poremećaju ostaje intaktno. Poremećaj se ne može dijagnosticirati ukoliko simptomi više odgovaraju nekom drugom duševnom poremećaju, ingestiji tvari ili općem zdravstvenom stanju.
DSM IV-TR dijagnostički kriteriji za depersonalizacijski poremećaj:
- Perzistentno ili rekurentno iskustvo osjećaja odvojenosti ili kao da izvana promatra svoje mentalne procese ili tijelo (npr. osjećajući se kao u snu).
- Testiranje realiteta tijekom depersonalizacijskog iskustva ostaje intaktno.
- Depersonalizacija uzrokuje klinički značajan distres ili poremećaj u socijalnim, radnim ili drugim važnim područjima funkcioniranja.
- Depersonalizacijsko iskustvo ne javlja se isključivo tijekom nastupa drugih duševnih poremećaja poput shizofrenije, paničnih poremećaja, akutnog stresnog poremećaja ili drugih disocijativnih poremećaja, te nije vezana uz direktne psihološke učinke tvari (npr. zloporaba droga, lijekova) ili općeg zdravstvenog stanja (npr. epilepsija temporalnog režnja).
