Bolesnica N.N. stara 39 godina živi u sređenom braku, ima dvoje djece, žive roditelje, koji joj pomažu u čuvanju djece, visoke školske spreme. Nema pozitivan psihijatrijski hereditet, nije teže bolovala, imala je spontani abortus. Jednu je noć sanjala, da će je suprug prevariti, zapravo, nije se mogla sjetiti, da je u snu "možda i nije prevario", nakon toga se probudila, probudila je i supruga, jer se jako loše osjećala, osjetila je trešnju, napetost, strah, da se san ne ostvari, imala je potrebu za učestalim mokrenjem, bojala se da će umrijeti. Nakon dužeg umirivanja od supruga i čaja kojega su zajedno popili, zaspala je. Drugog dana joj se bez ikakovog povoda ponovo javio "strašni osjećaj napetosti, ubrzano lupanje srca", a potom strepnja da će je suprug ostaviti. Vjerovala je suprugu, no bojala se da će ga izgubiti. Strepnje i anksioznost su postali svakodnevna pojava takovog intenziteta, da više nije mogla raditi. Nikakva psihoterapija "još nije pomogla", i dalje redovito odlazi na psihoterapiju, pomogne joj samo "za kratko" snažni anksiolitik, kojemu doze povećava i sada je već na maksimalno preporučenim dozama. Prije nekoliko dana bila je hospitalizirana "kao hitni slučaj", jer tu "napetost više ne može podnositi, i odlučila se ubiti brzom vožnjom, da ne osramoti obitelj". Kako je nesklona "čekati da joj bude bolje" učestalo mijenja terapeute. Cijelo vrijeme je na bolovanju. Za sada joj unatoč višemjesečnom liječenju na trima Klinikama "nije ništa bolje".
