Ovaj termin uključuje strahove od otvorenih prostora, ali i prisutnost gužve i poteškoće brzog i lakog bijega nazad na sigurno mjesto (najčešće kuća). Agorafobija dolazi od grčke riječi agora i phobos što u doslovnom prijevodu znači strah od tržnice, a zapravo se misli na javni prostor tj. okupljalište.
Ovaj pojam uključuje ne samo strahove od otvorenih prostora, već i s njima povezane aspekte kao što su prisutnost gužve i poteškoće brzog i lakog bijega nazad na sigurno mjesto. Termin se odnosi na međusobno povezan i često prekrivajući skup fobija koje obuhvaćaju strah od napuštanja kuće: strah od ulaska u trgovine, gužvu na javnim mjestima ili putovanja vlakom, zrakoplovom ili autobusom (ako je osoba sama). Ovo je fobija koja najviše onesposobljava i neke osobe ostaju sasvim vezane za kuću. Mnoge osobe plaši i pomisao da će kolabirati i da će ostati bez pomoći na javnome mjestu. Nepostojanje neposredno dostupnog izlaza jedno je od ključnih značajki mnogih agorafobičnih situacija.
Epidemiologija
Agorafobija je u 30-40% slučajeva udružena s paničnim poremećajem, te se u ovoj kombinaciji dva puta češće javlja u žena, a početak je obično u ranoj odrasloj dobi. Češća je u jednojajčanih nego u dvojajčanih blizanaca
Dijagnostički kriteriji
Prema međunarodnoj klasifikaciji mentalnih poremećaja (MKB-10) agorafobija se opisuje i kategorizira pod šifrom F40.0.
Dijagnostičke smjernice uzimaju u obzir sve sljedeće kriterije:
- psihološki ili vegetativni simptomi moraju biti primarne manifestacije anksioznosti, a ne sekundarne u odnosu na druge simptome, kao što su sumanutosti ili opsesivne misli
- anksioznost mora biti ograničena na najmanje dvije od sljedećih situacija (ili da se uglavnom u njima javlja):masa ljudi, javna mjesta , putovanje od kuće ili putovanje bez pratnje
- izbjegavanje fobične situacije mora biti (ili je bila prije) izražena bitna karakteristika
Klinička slika
Kada se oboljeli nalazi izvan svoje kuće, doživljava zamahe vrlo intenzivnog straha, sve do panike, praćenog osjećajem velike slabosti, strahom od gubitka kontrole, smrti ili ludila, uz brojna neprijatna tjelesna doživljavanja. U najtežim slučajevima, agorafobični strah toliko osiromašuje osobu da ju veže za krevet, jedino mjesto gdje se osjeća sigurnom. Izbjegavanje je najkarakterističniji oblik ponašanja, a može ići do takve krajnosti da osoba više i ne doživljava strah jer izbjegava sve što do njega može dovesti.
Liječenje
Suvremena terapija bolesnika s agorafobijom danas se uglavnom svodi na farmakoterapiju i bihevioralnu terapiju koja je osobito učinkovita u fazi resocijalizacije bolesnika. Danas se u farmakoterapiji primjenjuju antidepresivi iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SIPPS) uz dodatak viskopotentnih antipsihotika koje treba dati samo privremeno u početnoj fazi liječenja.
