Glavno je obilježje akutnog stresnog poremećaja prema DSM-IV razvoj karakterističnih anksioznih, disocijativnih i drugih simptoma, a nakon što je osoba prisustvovala ili bila suočena s događajem koji zadovoljava kriterije koji su navedeni i kod PTSP-a i pri tome reagirala intenzivnim strahom, osjećajem bespomoćnosti i užasa (kriterij A), potom da ima prisutna 3 ili više simptoma iz skupine B, osjećaj tuposti, ravnodušnosti ili izostanak emocionalnog odgovora, derealizacija, depersonalizacija, disocijativna amnezija, ponovno proživljavanje o traumatskom događaju, izbjegavanje događaja koji bi mogli potaknuti na sjećanja na traumatski događaj, simptomi pojačane pobuđenosti, onesposobljenost funkcioniranja te trajanje od 2 dana do 4 tjedna i javljaju se unutar 4 tjedna od traumatskog događaja.
Često su izraženi vegetativni znakovi (tahikardija, crvenilo ili bljedoća, znojenje, hladnoća okrajina, mučnina). Simptomi najčešće počinju nakon događaja prisutnom zgranutošću, koju bolesnici najčešće opisuju kao "dobio sam šok", ili "primila me panika".
Precipitirajući događaji su najčešće ozbiljne prijetnje sigurnosti i fizičkom integritetu sebe i voljenih osoba, ali i nagle i negativne promjene socijalnog i materijalnog statusa. Kliničari taj poremećaj nazivaju i akutna krizna reakcija, krizno stanje i psihički šok.